Horvát
Zoran Ferić - Kalendar Maja Žanr i priča Kalendara Maja najjednostavnije se mogu opisati kao spoj nešto skučenije shvaćenog romana-rijeke (s bildungs romanom kao posebno istaknutim sastojkom) i pripovijesti o prokletim ljubavnicima, pri čemu se konkretne asocijacije mogu javiti u rasponu od, recimo, Idiota Dostojevskog preko njegova specifičnog hrvatskog odjeka, Krležina Povratka Filipa Latinovicza , do Vragolija zločeste curice Vargasa Llose. Kao u takozvanom romanu-rijeci, pokriveno je više generacija iste obitelji, obitelji središnjeg lika i pripovjedača Tihomira Romara, no srce pripovijesti ipak je odnos Tihomira i fatalne žene njegova života, Senke. Tihomir pritom više podsjeća na Filipa Latinovicza nego na kneza Miškina, a kao asocijacija izranja i Ricardo, Vargas Llosin pripovjedač-protagonist iz Vragolija zločeste curice, na čiju naslovnu junakinju, izbjegavanjem istine, sklonošću lažima, stanovitim psihičkim mijenama i seksualnom spremnošću na sve itekako može podsjetiti Senka. Međutim, ogromna je razlika u općem tonu Vargas Llosina i Ferićeva romana. Dok je nobelovčev kronikalni uradak izrazito stilizirano djelo s takozvanim papirnatim likovima i skicozno predočenim ambijentima, Ferićeva je pripovijest posve životna, u njoj sudjeluju ljudi od krvi i mesa bivajući u konkretnim, reljefno predočenim prostorima i razdobljima. I tu dolazimo do silnog autorskog rasta hrvatskog autora. Rasta koji se potvrđuje na svim razinama njegova romana ‒ idejno-značenjskoj, motivskoj, dramaturškoj, stilskoj. Bez puno oklijevanja može se reći da je Kalendar Maja kapitalno djelo suvremene hrvatske književnosti, ostvarenje kojim se suvremena hrvatska literatura može ponosno predstaviti bilo gdje na svjetskoj sceni. Iz pogovora Damira Radića O autoru Zoran Ferić Rođen je 1961. godine u Zagrebu. Diplomirao je jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i od 1994. godine radi kao profesor hrvatskog jezika u XVIII. Gimnaziji u Zagrebu. Priče objavljuje u časopisima i novinama od 1987. godine. Prvu knjigu priča, Mišolovka Walta Disneya , objavio je 1996. godine u Nakladi MD. Deset godina poslije dobio je za nju Nagradu Dekada. Za drugu knjigu priča, Anđeo u ofsajdu , objavljenu 2000. dobio je Nagradu Ksaver Šandor Gjalski i Nagradu Jutarnjeg lista za proznu knjigu godine. Prvi roman Smrt djevojčice sa žigicama objavio je 2002. godine, a sljedeće godine izlazi mu zbirka kolumni pod naslovom Otpusno pismo koje je pisao za tjednik Nacional . Roman Djeca Patrasa objavio je 2005. u biblioteci Premijera Jutarnjeg lista. Nakon šest godina pisanja, 2011. izlazi mu roman Kalendar Maja za koji je dobio Nagradu Vladimir Nazor, Nagradu Jutarnjeg lista, Nagradu Grada Zagreba i Nagradu pulskog sajma knjiga (Kiklop). Druga knjiga izabranih kolumni Apsurd je zarazna bolest izašla je 2012. godine. Četiri godine poslije javlja se novim romanom Na osami blizu mora za koji dobiva Nagradu Fran Galović. Nakon toga objavio je ilustriranu knjigu za djecu San ljetne noći , s ilustracijama Dominika Vukovića, i dobio Nagradu Grigor Vitez te roman Putujuće kazalište za koji je ponovo dobio Nagradu Ksaver Šandor Gjalski za najbolju proznu knjigu. Godine 2018. izabran je za predsjednika Hrvatskog društva pisaca. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Živi u Zagrebu i redovito održava radionice pisanja u Booksi i CeKaPe-u.
