Horvát
Otkidanje lica od vremena sadašnjeg i dijeljenja zajedničkog prostora i sudbina Branislav Glumac, gotovo opsesivno, u Novim sjećanjima nastoji zaustaviti i prenijeti u našu (čitateljevu) stvarnost. Opet ih susrećemo, opet s tim ljudima dijelimo zajedničku sudbinu. Iako su objektivno u svijetu sjenki čitanjem makar u sjećanjima sažetih bljeskova koji su se javljali u prošlosti ovi ljudi sjede s nama, pričaju, pišu, slikaju, slušaju – kristali njihovih svojstava pršte od boja. Sjene poprimaju boju, štoviše sjenke sjenki reflektiraju onaj živototvarni i živototvorni sjaj i odsjaj... Branislav Glumac je u svom autorskom putu prošao kratku povijest ispisa: od romana zagrepčanka u kojem nije posegnuo ni za jednom jedinom interpunkcijom pa do pjesama mahom pisanih tek sada u 21. stoljeću kada osim klasične interpunkcije unosi i svoju specifičnu interpunkciju stvarajući osobeni interpunktuarij. Umjetnik riječi! Velemajstor inovacija!... Alojz Majetić
